Ovo je poglavlje prvenstveno namijenjeno vlasnicima većih papiga s jačim kljunom. Iako i ugriz manje papige može i te kako boljeti (tigrice kao da znaju gdje trebaju uštipnuti svojim kljunom), kod većih papiga problem ugriza se može razviti u općenite probleme s nepoželjnim ponašanjem, a i sami ugrizi su puno opasniji.

Mnogi stručnjaci se slažu da papiga koja ima problema s nekontroliranim ugrizima (dakle, u situacijama gdje joj nitko ne prijeti i kada je ništa ne boli), ne bi smjele moći sjediti na ramenu. Vjerojatno se pitate zašto. Postoje 3 razloga.

Radi se o tome da nekontrolirani ugrizi imaju 4 najčešća uzroka ili povoda. Prvi je neposlušnost, dakle ugriz u situaciji kada se nešto traži od papige, a ona ne želi poslušati. Drugi je ljubomora. Na primjer, papiga vam sjedi na ramenu ili na ruci, počnete razgovarati s mamom/ curom ili dečkom/ djetetom, a papiga ugrize. I treći je teritorijalnost. Sve papige određeni dio svoje okoline shvaćaju kao svoj teritorij. Neke se ograničavaju na svoj kavez, druge imaju cijelu sobu koju smatraju "svojom", a treće smatraju svojim sve na čemu mogu sjediti i boraviti. Taj problem može biti osobito izražen u vrijeme puberteta i izrazitog nagona za parenjem (isto kao i ugriz zbog neposlušnosti). Zadnji povod je jednostavno privlačenje pažnje. Papiga ne razlikuje njbolje "pozitivnu" i "negativnu" pažnju. Ako ugrižena osoba počne vrištati, jaukati, a u najgorem slučaju okolne osobe se počnu smijati, papiga je postigla ono što joj je najvažnije - privukla je pažnju na sebe! Postoje i ugrizi iz straha, ali oni nisu "namjerni", odn. tada je posrijedi druga priča. 

Sjedenje na ramenu je opasno stoga što papiga koja sjedi na ramenu ne može biti tako lako dovedena pod kontrolu. Naime, teško je uspostaviti kontakt očima, koji je jako bitan i kod većine papiga je dovoljan izraz dominacije sa strane čovjeka. Drugo, papiga se lako može izvući, odn. pobjeći od vaše ruke kada je pokušavate staviti na prst nakon što je ugrizla. I zadnja, ne manje važna činjenica, je da ugrizi s ramena mogu biti vrlo opasni - ako se radi o većoj papigi, ona može dohvatiti lice (oči, usnu, nos), uho, vrat. A takvi ugrizi, ako su jaki, nisu nimalo bezopasni. 

Međutim, i na tom području se može puno toga učiniti kratkim treninzima, dosljednošću i upornošću, te pridržavanjem osnovnih pravila. Papiga koja je u nestabilnoj fazi i stvarno ima problema s nekontroliranim ugrizima, ne bi smjela sjediti na ramenu. Papiga koja je stabilna, ne pokazuje nikakve simptome ljubomore, nesigurnosti, teritorijalnosti i agresivnosti, slobodno može uživati u sjedenju na vašem ramenu, a i vi s njom! 

Sada da objasnim kako funkcionira inhibicija ugriza. Dakle, čim papiga ugrize treba ili lagano protresti ruku ( malo naglije spustiš dolje, pa digneš gore da izgubi ravnotežu, najlakše kada papiga sjedi na prstu, samo prstom pokažeš dolje-gore). To je idealno napraviti u trenutku kada vidiš da se sprema ugristi, dakle neposredno prije, ili pak odmah po ugrizu, jer kao i kod pasa, zakašnjelo kažnjavanje nema smisla. 

Drugo je, kada te ugrize odnesi papigu na kavez ili u kavez na 5 do 10 minuta, ali i to odmah istog trena nakon što je ugrizla. I zadnje, nikada se nitko ne smije nasmijati kada papiga ugrize, niti onaj tko je ugrižen smije vrištati i jaukati, jer se može desiti da to papiga svhati kao zabavnu igru. To je poznato recimo kod amazona - ugrizu, onda glasno jauknu i slasno se nasmiju... Smijeh je papigama velika motivacija da ono što su upravo učinile i što je rezultiralo smijanjem, ponove, jer se ljudi ugalvnom smiju kada je papiga napravila nešto lijepo, zabavno. Pored toga, postigle su ono za čime najviše teže svi ljubimci - privukli su vašu pažnju! 

Dakle, sve u svemu samo par osnovnih pravila ponašanja. Svaki dan po par minuta treninga stajanja na ruku (s ruke na ruku, s predmeta na ruku, s prečke na ruku, s ruke na prečku) i držanje pravila "kada ugrize odmah slijedi kazna". I koliko god teško zvučalo, "najbolja reakcija na ugriz je nikakva reakcija". Znam da svi oni koji poznaju jake ugrize misle "lako je njoj pričti", ali činjenica je da radnje koje ne izazivaju nikakvu reakciju papigama vrlo brzo postaju dosadne, jer su neefektivne. Dakle, pokušajte, možda upali!