Papigice u prirodi u pravilu žive sa relativno ograničenim zalihama hrane. Posebno tigrice i nimfe često moraju prelijetati velike udaljenosti kako bi došle do hrane ili vode, a kada se u kišnom periodu na malo dulji period smjeste na istoj lokaciji, odmah se bacaju na razmnožavanje kako bi iskoristile veliku raspoloživost hrane. Njihov je metabolizam vrlo brz i prilagođen brzom dobivanju energije iz pojedene hrane. Međutim, u našim domovima, ta osobina može dovesti do brzog dobitka na težini papige, budući da je hrana raspoloživa stalno i često u dalekoj većoj količini nego je ustvari potrebno, a prilike za potrošnju energije putem letenja i penjanja su ograničene i/ili svedene na minimum. Pa, kako onda, ako se papigica previše udebljala, staviti papigicu na dijetu?

Svakako bi bilo potrebno posjetiti veterinara. Ako ne možete sami, kod veterinara je moguće izvagati papigicu. Zdrava obična tigrica trebala bi težiti oko 40g, a standardi oko 55g. Kod nimfi je raspon malo veći, pa ima uzgojnih linija gdje je normalna težina od 90g, ali i onih težih koje teže i 120g. Tu je teže odrediti je li papigica debela ili ne, no iskusan veterinar može pipanjem prsne kosti odrediti da li je potrebna dijeta ili ne. Uz to, veterinar može pomoću određenih pretraga provjeriti kakvo je stanje srca, jetre, bubrega i odrediti je li povećan rizik za srčani udar. Koliko je letenje bitno za smanjenje težine, toliko je bitno u slučaju povećanog rizika, s treningom ići polako i postepeno. Dobra je ideja doma isto redovito vagati papigicu, jer gubitak težine može biti nevidljiv, a upućivati na zdravstvene probleme i prije nego se pojave vidljivi simptomi.

Kada dobijete zeleno svjetlo za dijetu, iznenaditi ćete se koliko malo hrane je ustvari potrebno vašoj papigici. Tigricama treba otprilike pola (a najviše 3/4) čajne ličice hrane ujutro i isto toliko poslijepodne. U to je uračunata i količina sjemenki bara u klasu. Bar u klasu je omiljen, te iako nije posebno mastan, papigice se često prejedaju ukusnim sjemenkama, stoga je njega potrebno davati u vrlo malim količinama. Nimfama je potrebna 1 jušna žlica sjemenki dnevno, ako smjesa sadrži puno sjemenki trava može se dati i jedna i pol žlica. Masne sjemenke treba svakako izbjegavati - pa tako sjeme suncokreta nije poželjno u smjesi sjemenki, a i konoplje treba biti samo jako malo. Suncokret je ok ako se papige drže i zimi u vanjskoj volijeri - tada im je potrebno više energije za održavanje tjelesne temperature nego u toplom boravku. 

Uz to, treba im na raspolaganju biti svježa voda koju treba svakodnevno mijenjati. Sipina kost je također bitna. A prehranu sjemenkama je jako važno nadopuniti svježom hranom - tu trebate preferirati zeleno lisnato povrće, povrće općenito, začinsko bilje, divlje trave, svježe pupove i jestive cvjetove iz prirode, od voća preferirajte plodove poput malina, borovnica, kupina. Slađe plodove poput banane, slatkih jabuka, marelica, breskvi nudite u manjim količinama i ne svakodnevno. Papigicama treba dosta vremena da se naviknu na novu hranu koju još ne poznaju, posebno ako su same i/ili nisu pitome. U jatu su hrabrije i brže probaju. Ako ne vole "zelenjavu", nudite im svežanj peršina ili listova mrkve za kupanje - objesite ih polumokre u krletku da se mogu okupati u njima, pa možda i gricnu i probaju. Probajte nuditi i kuhano povrće - kuhani slatki krumpir, brokula, korabica - možda im se mekše bolje svidi. Samo  obratite pažnju - mora biti kuhano bez soli i masti. Neke papigice preferiraju veće komade, druge više vole ribano - isprobajte sve verzije i upoznajte preferencije svojeg pernatog zmaja. 

E sad, letenje i kretanje. Već sam spomenula da papigice u prirodi svakodnevno prelete velike udaljenosti i tako potroše energiju. U našim dnevnim boravcima rijetko su cijeli dan puštene, pa niti približno letenjem ne mogu potrošiti kalorije koje dobiju ako im se daje previše hrane, zato se i debljaju. No čak i ako dobivaju samo preporučenu količinu hrane, letenje je važno kako bi ostale zdrave i vesele. Možete ih motivirati na letenje tako da im napravite nekoliko igrališta i smjestite ih tako da samo letenjem mogu doći s jednog na drugo. Pitome papige često će slijediti vlasnika i letjeti za njim, što je također super vježba. 

Ako ste u mogućnosti hranu im nudite ujutro i rano poslijepodne. Ukoliko ste doma i možete ih pustiti u to vrijeme, hranu ponudite u posudici izvan krletke kako bi do nje morali doletjeti (ili ako su toliko debeli ili izvan kondicije da ne mogu letjeti - udaljite hranu od krletke da do nje moraju hodati ili još bolje - penjati se da dođu do nje). Razmislite i o tome da koristite foraging - skrivanje hrane, tako da papige moraju raditi kako bi došle do hrane (npr. otvoriti paketić od papira kako bi došle do sjemenki). Ili ponudite plitku posudicu sa raznim komadićima papira, grančica, kore i komadića drveta, a unutra prospite žličicu sjemenki. Tako će potrošiti daleko više vremena, pa i nešt više energije, da se nahrane. 

U početku udaljenost između krletke i hrane mora biti prilagođena trenutnoj kondiciji, pa ju postepeno sve više povećavajte. Tako će i kondicija postepeno rasti. Isto tako letenje nudite često po malo, što češće tijekom dana i u početku kraće relacije, koje postepeno povećavate. 

Ako ptica odbija svježu hranu kao dio prehrane, dobro je ponuditi barem 2 do 3 puta tjedno kvalitetan preparat za nadopunu prehrane, koji osim vitamina sadrži i minerale i elemente u tragovima. Na našem tržištu trenutno najbolja iskustva su sa preparatima OmniVit, MutaVit i Prime. Možete ih nabaviti u obliku praha koji se otapa u vodi (ili na vlažnom povrću/voću) ili u obliku kapi koje se ukapaju u vodu. 

Jako je bitno da papigice, zbog svog brzog metabolizma, ne smiju dulje gladovati, dakle nikako im se ne smije uzeti hrana na dva, tri dana kako bi smršavile. Isto tako treba promatrati da li jedu ponuđenu hranu - ako im se nudi samo mala količina hrane, a oni je ne pojedu jer im sjemenke nisu ukusne (ili osjete da nisu svježe) - onda u konačnici isto gladuju i to je također opasno po život.