Postoji jedno mjesto, zvano dolina duginog mosta. U podnožju duginog mosta, koji povezuje zemlju i nebo, skrivena leži ta dolina sreće. Napusti li nas voljeni ljubimac, on dolazi do tog posebnog, predivnog i mirnog mjesta. Tamo postoje zelene livade i brežuljci, za sve naše voljene prijatelje. Tamo se zajedno igraju i luduju. Ima jela i pića na pretek. Sunčano je i ugodno toplo. 

Sve te bolesne, osakaćene, ozlijeđene i stare životinje na tom su mjestu opet mlade, zdrave i jake, upravo onako kakvih ih se sjećamo u našim snovima o prošlim danima. Sretne su i zadovoljne, ništa im ne fali, samo jedna mala sitnica postoji – svaka životinja čezne za nekim posebnim, tko nije uz nju. 

Svi zajedno trče i igraju se. Ali, dođe dan kada se jedna životinja nenadano zaustavi, te pogleda u daljinu. Njeno tijelo lagano treperi. Polako se odvoji od grupe i počinje hodati. Njene nožice ili krila nose je sve brže i brže. 

Tvoj prijatelj je otkrio tebe, i kada se konačno sretnete, opet ste sretno udruženi i nerazdvojni, i nitko vas više nikada neće razdvojiti. Sretni poljupci obasipaju tvoje lice, tvoje ruke ili prsti u nevjerici nježno glade glavu tvog ljubimca. Opet i opet gledaš u oči tvog vjernog prijatelja, koji je toliko dugo bio nestao iz tvog života, ali nikada iz tvog srca. 

Zajedno sada, potpuno mirno i sretno, prelazite dugin most…