Simptomi bolesti nisu jednoznačni, nego vrlo raznoliki. Isto tako, ne postoji tipičan slučaj oboljenja.
Osnovni simptom je rast malformiranog perja, koje nakon mitarenja izrasta zavrnute ili ukoso, a kasnije u pravilu simetrično s obje strane tijela otpada. Ponekad postoje i promjene boja kod perja.
Često dolazi do promjena na kljunu, on postaje izrazito ljuskast, guli se, puca, postaje neravan, deformira se.
Nevidljivo za ljudsko oko je slabljenje imunološkog sustava, koje mali organizam izlaže opasnom djelovanju infekcija, koje tada postaju vrlo razorne i opasne u vrlo kratkom roku.
Tijek bolesti nije uvijek isti. Ipak, razlikuje se dva osnovna toka bolesti i jedan "skriveni". Prvi je poznat kod starijih ptica, zove se kronični, te ptice po pokazivanju simptoma u pravilu žive još godinu do dvije, ponekad i više uz dobru njegu, a u tom periodu zdravstveno stanje postepeno opada i postaje sve gore. Drugi je akutni, poznat kod mladih ptica, koje su u gnjezdu odn. taman po izlasku iz gnjezda, te je vrlo agresivan oblik bolesti i ptice u pravilu ugibaju u roku 15-ak dana. Skriveni oblik se ne očituje nikakvim simptomima, jer su ptice prenosioci bolesti, ali same ne obolijevaju. One su ustvari najopasnije, jer mogu zaraziti mnoge ptice, a čovjek niti ne sluti da su one izvor bolesti.
Ptice koje obole od kroničnog oblika postepeno gube perje, a kada to uznapreduje, na gloim područjima često se stvaraju ciste na mjestu gdje bi inače raslo novo perje. Relativno česta je i upala žlijezde lojnice iz koje inače koriste "premaz" za perje, no kako ga više nemaju koriste ga u manjoj mjeri pa dolazi do začepljenja i upale. Uvijek se preporuča poduprijeti imunološki sustav oboljelih ptica preparatima, bilo prirodnim, bilo lijekovima, koji ga jačaju, naravno u dogovoru s veterinarom. Koliko će ptica preživjeti, ovisi prije svega o tome koliko dobro se imunološki sustav još drži i bori protiv infekcija.
Što se tiče prenošenja, ptice izlučuju virus putem izmeta, ali su i prašina s perja i sadržaj voljke infektivni. Period inkubacije kod ptića u gnjezdu traje svega 2 do maksimalno 4 tjedna, a kod starijih ptica može potrajati i do nekoliko mjeseci dok se pokažu simptomi. U prosjeku se kod starijih ptica ipak primjećuje inkubacija od 2 mjeseca.
Bolest se sigruno može dokazati samo putem testa krvi ili svježe iščupanog, idealno deformiranog, pera. Potrebna je naime DNA u kojoj se utvrđuje postojanje DNA virusa. Česti su negativni testovi, jer je npr. bilo premalo genetičkog materijala.
Što se liječenja tiče, na žalost nije moguće trenutno, niti postoji cjepivo koje bi spriječilo nastanak bolesti. Oboljele ptice treba odmah ukloniti iz jata, a sve životinje za koje postoji sumnja da su se mogle zaraziti, također treba odvojiti od jata. Sve igračke, kaveze, površine, hranilice, pojilice, treba dezinficirati, jeftinije stvari i baciti. Oboljele ptice trebalo bi pokušati udomiti u jata koja se sastoje od oboljelih ptica, no toga kod nas teško da ima.
Eto toliko, slike slijede, dotle ih pogledajte na linku:
http://birds-online.de/gesundheit/gesgefieder/pbfd.htm
You have declined cookies. This decision can be reversed.
You have allowed cookies to be placed on your computer. This decision can be reversed.
PBFD - Psitacine Beak And Feather Disease - bolest kljuna i perja
PBFD, ili prevedeno na hrvatski Bolest kljuna i perja u papiga, virusno je oboljenje u papiga. Često je kod većih vrsta, kakadua i sličnih, ali se pojavljuje i kod tigrica i drugih manjih papigica. Uzrokuje je cirkovirus, a slučajevi infekcije su poznati iz cijelog svijeta. Kod nekih vrsta se bolest pojavljuje mnogo češće nego kod drugih.